Osnovna škola Sidonije Rubido-Erdödy Gornja Rijeka

Doista, ovoga puta nas niti munje i gromovi, niti bombe ili prirodne katastrofe nisu mogle spriječiti da napokon odemo na željeni i dugo očekivani izlet. Ovoga puta, 13. lipnja, doista smo se zaputili prema našem najstarijem nacionalnom parku. Pomalo nevjerojatno nakon prošlog nenadanog otkazivanja puta, kada su mnogi ostali razočarani, čak su potekle i suze, a sada nam je i Nebo bilo naklonjeno i podarilo nam predivan dan okupan Suncem i vedrinom. A kako nam je bilo, svjedoče fotografije naših učenika i učitelja u nastavku.

Naoružani hranom i pićem za cijeli dan, kišobranima za slučaj kiše i dobrom voljom krenuli smo u istraživanje hrvatskih krških fenomena koji imaju svjetski značaj!

Još samo da stignu autobusi; na sreću po neke dva su bila katna, tako da je borba za najbolje pozicije počela još i prije ukrcavanja. Kada smo se svi smjestili i prebrojavanje je bilo obavljeno, napokon smo mogli krenuti. Mašući nas je ispratilo nekoliko roditelja i Ravnatelj škole, kao da se žele uvjeriti da smo ovaj put doista i otišli. I doista i jesmo!

Prva stanica našeg zabavno-edukativnog izleta bila je Zbirka oružja Domovinskog rata u Turnju. Tamo su učenici imali priliku vidjeti dio naoružanja Hrvatske vojske pomoću kojeg su obranili naše granice i omogućili potvrđivanje samostalnosti naše Domovine. Posjetom Muzeju u Turnju smo odali počast svima onima koji su zaslužni za obranu Hrvatske.

Nakon Turnja, brzinom munje smo se našli na sljedećem stajalištu – Rastokama. Cilj posjeta je bio upoznati se s tradicijom, načinom života i običajima ovog vodeničarskog naselja koje je nastalo na utoku rijeke Slunjčice u rijeku Koranu, a ime je dobilo po rastakanju vode iz jedne u drugu rijeku. Odmorili smo na imanju obitelji Holjevac, gdje smo mogli vidjeti kako se to prije mljelo brašno u vodenom mlinu, i razgledati etnografski postav imanja s nošnjama, oruđem i kućanskim pomagalima iz davnih vremena.

Posljednje i najvažnije stajalište bilo je ono najposebnije – Plitvička jezera! Prije ulaska u Park kratko smo odahnuli, prebrojali se, podijelili ulaznice i željni novih spoznaja zaputili se među tirkizno prostranstvo 16 plitvičkih jezera. Mnogi po prvi puta, a drugi već veterani na Plitvicama, svi smo uživali u prizorima koji su se ispred nas otvarali.

Plitvička jezera naš su najstariji nacionalni park, a zaštićena su davne 1949. godine. Posebnost ovih krških jezera, koja su nastala rastom sedrenih barijera u koritu rijeke Korane zbog čega se ona i ujezerila, prepoznata je i u svijetu, a najveće priznanje Plitvice su dobile uvrštavanjem na listu UNESCO-a kao dio svjetske prirodne baštine 1979. godine. Jezera su podijeljena u dvije skupine – Donja jezera koja su manja i plića te Gornja jezera koja su dublja i veća. Mi smo naše razgledavanje započeli oko Malih jezera posjetom najvećem Velikom slapu, a stigli smo do najvećeg od svih – jezera Kozjak koje smo prešli vozeći se busom…vlakom…brodom! :)

S obzirom da su naši učenici bili jako zabrinuti za autobuse da ne pokisnu i ostavili većinu kišobrana da ih štite od kiše, izlet smo nasmiješena lica prekinuli nakon vožnje brodom na Kozjaku jer je rizik da svi pokisnu i prehlade se bio prevelik! Srećom, autobusi su ostali suhi i zaštićeni našim kišobranima, tako da smo barem sjeli na suha sjedišta i veseli krenuli na put kućama. Vožnju je na kratko produžio prometni zastoj pred Karlovcem, no to je samo omogućilo da ovaj lijepi dan dulje traje! Sretni i sigurni vratili smo se kućama, ali već planiramo i maštamo o budućim izletničkim destinacijama i novim zgodama s istih!

I to je to! :)

Fotografije: učitelji/ice Natalija Marenčić, Ivana Dukarić, Suzana Mudrić, Josipa Pengov, Petar Ljubičić i učenici/e Ivona Višak Pavlović, Antonio Hulec i David Petrinjak

Tekst: učiteljica Ana Derdić

Doista, ovoga puta nas niti munje i gromovi, niti bombe ili prirodne katastrofe nisu mogle spriječiti da napokon odemo na željeni i dugo očekivani izlet. Ovoga puta, 13. lipnja, doista smo se zaputili prema našem najstarijem nacionalnom parku. Pomalo nevjerojatno nakon prošlog nenadanog otkazivanja puta, kada su mnogi ostali razočarani, čak su potekle i suze, a sada nam je i Nebo bilo naklonjeno i podarilo nam predivan dan okupan Suncem i vedrinom. A kako nam je bilo, svjedoče fotografije naših učenika i učitelja u nastavku.

Naoružani hranom i pićem za cijeli dan, kišobranima za slučaj kiše i dobrom voljom krenuli smo u istraživanje hrvatskih krških fenomena koji imaju svjetski značaj!

Još samo da stignu autobusi; na sreću po neke dva su bila katna, tako da je borba za najbolje pozicije počela još i prije ukrcavanja. Kada smo se svi smjestili i prebrojavanje je bilo obavljeno, napokon smo mogli krenuti. Mašući nas je ispratilo nekoliko roditelja i Ravnatelj škole, kao da se žele uvjeriti da smo ovaj put doista i otišli. I doista i jesmo!

Prva stanica našeg zabavno-edukativnog izleta bila je Zbirka oružja Domovinskog rata u Turnju. Tamo su učenici imali priliku vidjeti dio naoružanja Hrvatske vojske pomoću kojeg su obranili naše granice i omogućili potvrđivanje samostalnosti naše Domovine. Posjetom Muzeju u Turnju smo odali počast svima onima koji su zaslužni za obranu Hrvatske.

Nakon Turnja, brzinom munje smo se našli na sljedećem stajalištu – Rastokama. Cilj posjeta je bio upoznati se s tradicijom, načinom života i običajima ovog vodeničarskog naselja koje je nastalo na utoku rijeke Slunjčice u rijeku Koranu, a ime je dobilo po rastakanju vode iz jedne u drugu rijeku. Odmorili smo na imanju obitelji Holjevac, gdje smo mogli vidjeti kako se to prije mljelo brašno u vodenom mlinu, i razgledati etnografski postav imanja s nošnjama, oruđem i kućanskim pomagalima iz davnih vremena.

Posljednje i najvažnije stajalište bilo je ono najposebnije – Plitvička jezera! Prije ulaska u Park kratko smo odahnuli, prebrojali se, podijelili ulaznice i željni novih spoznaja zaputili se među tirkizno prostranstvo 16 plitvičkih jezera. Mnogi po prvi puta, a drugi već veterani na Plitvicama, svi smo uživali u prizorima koji su se ispred nas otvarali.

Plitvička jezera naš su najstariji nacionalni park, a zaštićena su davne 1949. godine. Posebnost ovih krških jezera, koja su nastala rastom sedrenih barijera u koritu rijeke Korane zbog čega se ona i ujezerila, prepoznata je i u svijetu, a najveće priznanje Plitvice su dobile uvrštavanjem na listu UNESCO-a kao dio svjetske prirodne baštine 1979. godine. Jezera su podijeljena u dvije skupine – Donja jezera koja su manja i plića te Gornja jezera koja su dublja i veća. Mi smo naše razgledavanje započeli oko Malih jezera posjetom najvećem Velikom slapu, a stigli smo do najvećeg od svih – jezera Kozjak koje smo prešli vozeći se busom…vlakom…brodom! :)

S obzirom da su naši učenici bili jako zabrinuti za autobuse da ne pokisnu i ostavili većinu kišobrana da ih štite od kiše, izlet smo nasmiješena lica prekinuli nakon vožnje brodom na Kozjaku jer je rizik da svi pokisnu i prehlade se bio prevelik! Srećom, autobusi su ostali suhi i zaštićeni našim kišobranima, tako da smo barem sjeli na suha sjedišta i veseli krenuli na put kućama. Vožnju je na kratko produžio prometni zastoj pred Karlovcem, no to je samo omogućilo da ovaj lijepi dan dulje traje! Sretni i sigurni vratili smo se kućama, ali već planiramo i maštamo o budućim izletničkim destinacijama i novim zgodama s istih!

I to je to! :)

Fotografije: učitelji/ice Natalija Marenčić, Ivana Dukarić, Suzana Mudrić, Josipa Pengov, Petar Ljubičić i učenici/e Ivona Višak Pavlović, Antonio Hulec i David Petrinjak

Tekst: učiteljica Ana Derdić