preskoči na sadržaj

Osnovna škola Sidonije Rubido-Erdödy Gornja Rijeka

Login
Kalendar
« Studeni 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Anketa
Po završetku školovanja htio/la bih:





PROJEKTI

Sigurno na web



 

Zaštita i prava djece



 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 21. 9. 2011.

Ukupno: 314776
Ovaj mjesec: 718
Ovaj tjedan: 103
Danas: 1
INTERNET
Učitavanje RSS feeda je završilo s greškom: nema podataka
Povijest

POVIJESNA CRTICA O GORNJOJ RIJECI                                  

Gornja Rijeka je selo podno Kalnika, sjeverozapadno od Križevaca, od davnina na međi Varaždinske i Križevačke županije pa je pripadala i jednoj i drugoj. Ipak je Gornja Rijeka mnogo dulje pripadala Križevačkoj županiji. Poznata je Gornja Rijeka po srednjovjekovnim gradovima Mali Kalnik i nedaleko od njega Veliki Kalnik, po župnoj crkvi Uznesenja Marijina, po dvorcu i po prvoj hrvatskoj opernoj pjevačici Sidoniji grofici Erdödy-Rubido. Sela Gornja i Donja Rijeka dobila su u 19. stoljeću ime prema potoku Reka.

       Stari naziv za ovo naselje i gospoštiju bio je Mali Kalnik (Kys Kemlek) koji se prvi puta spominje u pisanim dokumentima 1240. godine. Dvorac u Gornjoj Rijeci izgradio je, na mjestu stare kurije, između 1650. i 1663. Vladislav Orehoczy mlađi.

PRVA ŠKOLA

Prva škola u Gornjoj Rijeci izgrađena je već 1857. godine dogradnjom kuće lokalnog orguljaša. Radovi su bili vrlo loše i nespretno izvedeni pa je ta dograđena prostorija bila osuđena na rušenje iako su je mještani Gornje Rijeke jako skupo platili i to 740 srebrnih forinti. Tadašnje vlasti naredile su izgradnju nove škole koja je svečano otvorena 1861. godine. Nalazila se je u zgradi današnje ambulante, a koštala je 4700 srebrnih forinti. Platili su je također mještani, koji su dali i besplatne ručne i vozne težake.                                                          

Prva školska zgrada izgrađena je 1867. godine.

 

Škola je u početku bila trogodišnja, od 1861. do 1875. godine s jednim zaposlenim učiteljem Andrijom Babokom. Godine 1874. hrvatsko školstvo dobiva novi zakon kojim su bile uređene tzv. „naukovne osnove“ za pučke škole, upravljanje školom, didaktičko-pedagoški nadzori i dr. Primjenom tog zakona, 1875. godine u Gornjoj Rijeci se uvodi četverogodišnja nastava s dva učitelja. Iste godine, temeljem tog zakona, počinje obavezno uvođenje „Ljetopisa“ škole ili Školske spomenice.

U Križevcima su 1877. godine održane redovite učiteljske skupštine čiji su zaključci imali za cilj unaprijediti školstvo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te je 1878. godine škola u Gornjoj Rijeci dobila i drugog učitelja. Nastava se izvodila cijeli dan. Godine 1883. ustrojen je školski vrt, gdje se djeca obučavaju u voćarstvu i vrtlarstvu. Zemlju za njega darovao je gornjoriječki trgovac David Moses, koji se svojom darežljivošću posebno istaknuo 1887. godine kad je, nakon što je tuča poharala svu ljetinu, darivao hranu gladnoj djeci u školi.

Godine 1893. u školi se uvodi peti razred. Nastava je također trajala cijeli dan, a izvodila su je dva učitelja. Školu tada polaze samo djeca iz Gornje Rijeke te iz obližnjih sela, dok se djeca iz udaljenijih sela (npr. Barlabaševec, Vukovec, Fodrovec) ne školuju.

         Školski nadzornici bili su: vlč. Franjo Mađerek, župnik riječki (od 1861. do 1875. godine), a zamijenio ga je općinski načelnik Đuro Crnčić. Kasnije su tu ulogu obavljali kraljevski major Vjekoslav pl. Rubido (od 1880. do 1881. godine), a nakon njega vlč. Josip Vragović, župnik u Gornjoj Rijeci.

Školu su posjećivale poznate osobe tadašnjeg javnog života i politike (ban Khuen Hedervary, Izidor Kršnjavi, Fodroci i dr.). Grofica Sidonija Rubido redovito je posjećivala djecu u školi na kraju školske godine, a najbolje učenike darivala je novcem i knjigama za mladež.

 

ŠKOLA U DVORCU

 

U dvorcu se nastava odvijala od 1956. do 1984. godine kada je škola                       preselila u novoizgrađenu zgradu.

 

Uoči Drugog svjetskog rata, škola u Gornjoj Rijeci ima četiri učitelja, ali samo dvije učionice. Broj učenika se povećavao i u postojećim prostorima nije bilo više moguće adekvatno provoditi nastavu. Iz tog je razloga 5. 11. 1956. godine škola preseljena u prazni plemićki dvorac gdje su adaptirane prostorije za četiri razreda. Iduće godine  adaptirane su još četiri učionice i time 1957. godine počinje osmogodišnje osnovno školovanje u Gornjoj Rijeci, a školu je pohađalo četiristo učenika. Do 1960. godine broj učenika se povećao na pet stotina. Škola radi u dvije smjene. Još uvijek nisu ostvarena nastojanja da školu pohađaju sva djeca ovog kraja, a jedan dio polaznika pohađao je školu samo da se udovolji zakonskim uvjetima i postizali su znatno slabiji uspjeh. Iste godine, uslijed promjena prosvjetnih propisa, ukidaju se viši razredi u školama u Kolarcu i Hižanovcu koje potpadaju pod „kontrolu“ škole u Gornjoj Rijeci.

Narodni odbor općine Orehovec 30. lipnja 1961. godine donio je rješenje da škola nosi ime narodnog heroja Josipa Prše. Broj učenika nastavio se kretati oko pet stotina, a iz godine u godinu školi je stalno nedostajalo stručnog učiteljskog kadra. Zanimljiv je podatak iz školske 1960./1961. godine kada je matičnu školu pohađalo 519 učenika, područnu školu Kolarec 75 učenika, a područnu školu Hižanovec 102 učenika. Od ukupno 696 učenika, samo je 467 učenika uspješno završilo razred.

U izvještajima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća stalno se ističu lošiji uvjeti rada zbog lošeg stanja  dvorca te stalne promjene učitelja jer u Gornjoj Rijeci nema stanova za prosvjetne radnike. Godišnje je raspisivano i po četrdeset natječaja za samo desetak učitelja. Novi stanovi za učitelje useljeni su krajem 1974. godine. U ožujku 1982. godine potres je oštetio dvorac te je nastava bila prekinuta osam dana. Nastala oštećenja ubrzala su već pokrenute pripreme za izgradnju nove škole.  

                NOVA ŠKOLA

Idejni projekt za novu školu izrađen je 1983. godine, a izgradnja je izvedena tijekom 1984. godine u neposrednoj blizini dvorca. Nova škola otvorena je krajem prosinca 1984. godine, a nastavni rad u njoj počeo je u drugom polugodištu školske 1984./1985. godine.

         Nakon provedenih demokratskih promjena u Hrvatskoj pokrenuta je, krajem 1990. godine, inicijativa za promjenu imena škole. Na svečanosti održanoj 14. travnja 1991. godine, škola se prestaje zvati po narodnom heroju Josipu Prši i dobiva ime po prvoj hrvatskoj primadoni Sidoniji Rubido Erdödy, velikoj pobornici ilirskih ideja Imala  je  važnu  ulogu u širenju  hrvatske riječi kroz pjesmu. Bila je jedna od rijetkih aristokratkinja koja se djelotvorno zalagala za narodnu stvar. Prvi put u Hrvatskom narodnom kazalištu pjevala je na hrvatskom jeziku. Sidonija Rubido Erdödy rođena je 7.2.1819. u Zagrebu. U Gornjoj Rijeci živjela je od 1863. do 17.2.1884. godine gdje je i sahranjena.

               Od 2003. godine u njenu čast održava se Sidonijin dan.

 

        

              Zgrada područne škole u  Hižanovcu.

 

       

          Zgrada područne škole u Kolarcu.




preskoči na navigaciju